Domene – bez www?
[
photo credit: Robert Scoble]
Rade li vaše stranice samo uz ime domene s www prefiksom ili i bez njega? Je li to uopće važno? Webserveri se često označavaju s www prefiksom (npr. www.infinius.hr) uz domenu, što je gotovo pa nepisano pravilo. No, prilikom upisivanja adrese u pregledniku se zna dogoditi da se izostavi početni www te se ponekad zna dogoditi neugodno iznenađenje kad vas umjesto sadržaja dočeka – prazna stranica, ili još gore – greška.
Zašto uopće www?
Nekada davno, u vrijeme samih početaka interneta su serveri bili računala koja su bila vrlo specijalizirane namjene – za razliku od današnjih servera koji su (za potrebe hostinga) ujedno webserver, mailserver, FTP i DNS server, tada je jedan server uglavnom obavljao samo jednu zadaću i opsluživao samo jedan servis. Iako nema nekih pravila po kojima bi se to moralo označavati, IETF preporuka iz 1996 upisana pod RFC1912 je da bi za webserver to trebao biti prefiks www uz osnovno ime domene.
Zašto još uvijek www?
Ova preporuka je imala smisla u to vrijeme, no 15 godina kasnije je standardni webserver mašina koja odrađuje sve poslove vezane uz generiranje http/s sadržaja, e-mail, FTP i DNS – i to obično za oko tisuću domena istovremeno, par stotina tisuća e-mailova na dan te nebrojeno DNS upita.
Zbog navike ljudi razumljivo je da se koristi www prefiks što se tiče pristupanja web stranicama, no budući da je to ionako najčešće korišteni servis uz webserver, gotovo svi poistovjećuju ime domene baš s web servisom – u novijim internet preglednicima se čak automatski dodaje www prefiks ukoliko nije upisan kako bi se skratio i olakšao upis domena.
Ima li razloga zbog čega bi se morao koristiti www?
Iako se zbog nekih specijalnih namjena radije koristi www ili neki drugi prefiks, nekih posebnih razloga nema – ime domene u potpunosti može opisivati određenu IP adresu tj. adresu servera, isto kao i imena poddomena.
Zato i broj stranica koji ne radi bez www prefiksa začuđuje, naročito ako pogledamo o kojim se stranicama sve radi (barem što se tiče .hr domenskog prostora, provjerili smo par stotina najposjećenijih stranica unutar Hrvatske):
dns.hr
carnet.hr
vjesnik.hr
lutrija.hr
cert.hr
mercator.hr
nort.hr
hnb.hr
glas-slavonije.hr
ht.hr
t.ht.hr
zadarskilist.hr
eph.hr
dm-drogeriemarkt.hr
erstebank.hr
hep.hr
htnet.hr
americanexpress.hr
germaniasport.hr
mzos.hr
zaba.hr
technomax.hr
tvz.hr
fesb.hr
chipoteka.hr
splitskabanka.hr
pbz.hr
eventim.hr
konikom.hr
biz.hr
pravosudje.hr
uniri.hr
hzz.hr
glasistre.hr
oib.hr
srce.hr
biznet.hr
hznet.hr
zagreb.hr
Je li to uopće važno?
Budući da svi žele da su im stranice čim pristupačnije, ovo je također jedna od točaka o kojoj se mora voditi računa – iako će noviji internet preglednici prešutno ignorirati upis imena domene bez www ako ne postoji te korisniku automatski dodati www prefik, jedan broj posjetitelja će ipak gledati začuđeno u stranicu s greškom koja objašnjava da do stranice nije moguće doći – jer server koji je zadužen za nju ne postoji!
Stoga, ukoliko želite biti dostupni svim posjetiteljima – provjerite rade li vaše stranice i bez www prefiksa, ovo je sitnica koju uglavnom nije posebno teško riješiti (gotovo kod svih gornjih primjera se radi o nepostojanju DNS zapisa).
Zabavna činjenica:
gornja slika prikazuje naljepnicu na prvom webserveru na svijetu (CERN, Tim Berners-Lee, 1989.) – njegova adresa također nije počinjala s www, bila je nxoc01.cern.ch
