Virtualno samoubojstvo – obriši me zauvijek
credit: Ivan Walsh
U proteklom tjednu smo imali navalu “kako se obrisati s facebook-a” tutoriala, svaki ponavljajući manje više iste postupke i načine za brisanje korisničkog računa. No, nijedan se nije dotakao teme – a što ostaje s podacima nakon brisanja? Da li samim postupkom brisanja korisničkog računa brišemo i podatke koje ustvari želimo maknuti?
Tema je, kao i u stvarnom životu, kompliciranija nego što se na prvi pogled čini. Virtualnim društvenim samoubojstvom (tj. brisanjem korisničkog računa) nećete uspjeti riješiti probleme koji vas vjerovatno muče – podaci jednom odaslani na internet ostaju tamo gotovo zauvijek, pohranjeni duboko u arhivama htjeli mi to ili ne htjeli.
Da pregledamo malo postupak brisanja koji je kod gotovo svih društvenih mreža (facebook, twitter, myspace, linkedin…) vrlo sličan – prijavite se za brisanje korisničkog računa, potvrdite možda još par puta svoju odluku kako slučajno ne bi bila riječ o grešci i pristup korisničkom računu nakon toga je obično odbijen. OK, službeno ste u tom trenutku obrisani. No što se dogodilo s podacima (porukama, fotografijama) koje ste do sad unosili? Oni ostaju u arhivi, ovisno o društvenoj mreži nedostupni za druge – neobjavljeni ali nikako ne obrisani. U slučaju da je to potrebno, vlasnici servisa će ih moći vratiti, ili još češće – i dalje upotrebljavati u svrhe marketinga i profiliranja korisnika.
Bolji način brisanja korisničkog računa i podataka bi bio: obrisati sve svoje komentare i datoteke (fotografije i sl.) jedan po jedan te obrisati sve svoje veze s drugim ljudima. Ostati će vam u osnovi prazan korisnički račun, što u konačnici i nije tako loše – imati ćete još uvijek kontrolu nad njim. Postupak je dugotrajan (vjerovatno ćete se i sami začuditi što ste sve uspjeli napisati i upload-ati) no ima pomoći – Web 2.0 Suicide Machine je nudio automatiziranje ovog postupka na veliko negodovanje svih servisa društvenih mreža te je trenutno nedostupan.
No, jeste li i time ustvari uništili sve podatke o sebi? Teško, ako ste napravili nešto stvarno neugodno radi čega ste se odlučili na brisanje, vjerovatno već postoji zapis o tome na stranicama kao što su ove. Također, ni razni međuspremnici u tražilicama, proxy uređajima ili lokalno na računalima vas vjerovatno neće brzo zaboraviti (funkcija povijesti u većini browsera kad su u offline modu vas može uvjeriti vrlo lako u to), a posebni je slučaj s arhivama kao što je Internet Archive gdje ste dolovno u mogućnosti putovati u prošlost po internetskim prostranstvima.
Za zaključak se jedino može reći – prije nego se prijavite na koji od društvenih mrežnih servisa ili njegovih usluga, dobro pročitajte pravila upotrebe te se na servis ni ne prijavljujte ako se ne slažete s njima. Jednom prijavljeni, dobro promislite prije nego bilo što upišete ili uploadate – bi li vam određena izjava ili fotografija mogla škoditi u budućnosti (tko zna tko će biti kasnije u mogućnosti je pročitati i u kojem kontekstu će biti protumačena)? Ponašajte se kao da ste stalno pod povećalom javnosti, jer za razliku od stvarnog života, o svemu što ste ikad napravili na internetu će postojati zapis. Gotovo pa zauvijek.
Tagovi: facebook, linkedin, myspace, social suicide, twitter