INFINIUS

Krađa tekstova s interneta – događa li se to samo drugima?

Copy & Paste
[Creative Commons Licensephoto credit: Fotos_von_Carlos]

Kopiranje radova na internetu je svakodnevna stvar – većinom se to odnosi na tekstove i fotografije koje će mnogi poistovjetiti s javnim vlasništvom samo zato što su nađeni na internetu (primjer Judith Griggs). Čak i autori koji su suglasni s tim da se njihov rad kopira negdje drugdje, uglavnom zahtijevaju bar pripisivanje zasluga za autorstvo, kao što je to slučaj s Creative Commons – CC licencama. No, kako provjeriti ako sumnjate da je vaš tekst negdje kopiran bez vaše dozvole?

Pretraživači kao što su Google i Bing vam mogu pomoći u ovome – budući da u njihovim bazama postoji vrlo velika količina online sadržaja, dosta je vjerovatno da će naći eventualne kopije. Postupak je relativno jednostavan – iz svojeg teksta uzmite rečenicu ili neki njen dio i pod navodnicima pretražite taj tekst u tražilici. Na ovaj način će, ukoliko postoje biti prikazani rezultati sa identičnim tekstom.

Nešto napredniji način je preko PlagiarismChecker.com URL alata – on će sam iz teksta stranice izdvojiti dvije fraze i pokrenuti pretraživanje – dovoljno je da unesete URL adresu svojeg teksta; a ako želite i “drugo mišljenje” kako bi bili sigurniji u rezultate, istu namjenu ima i Copyscape uz nešto drugačiji algoritam pretraživanja.




Tagovi: , , ,

 
  • http://www.stefanjocic.com Stefan Jocić

    Ovde zapravo postoji jedan veliki problem. Pre svega mnogo ljudi jednostavno nije svesno da se tekstovi/slike/šta već, na internetu nalazi pod nekom licencom i da neko na iste polaže neka prava. Znači radi se o neobaveštenosti. Nije svako “pozajmljivanje” krađa, već jednostavno nepoznavanje materije. Postoji nekoliko alata, koji pomažu da se zaštiti sam tekst (npr. Tynt.com). Tynt servis omogućava vlasnicima sajtova, da prilikom kopiranja teksta od strane posetioca, bude kopiran i link koji se generiše tom prilikom, a koji vodi tačno na kopirani deo. Pruža takođe i statistiku koliko je puta koji tekst kopiran, a vrlo lako se integriše na sajt/blog. Što se tiče pronalaženje duplikata postoji i Copyscape.com, koju takođe vrlo efikasno pronalazi kopije. Rešenja da se ovome stane na put leže u podizanju svesti o licencama i autorskim pravima i upoznavanjem sa zakonskim regulativama. Postoji jedan domaći servis (KradiMamu.com), predviđen za exYU, na kome vlasnici autorskih prava mogu da prijave krađu svojih tekstova i slika. Redakcija proveri o čemu se radi i zatim objavi jedan članak o svakom slučaju posebno i time u javnosti raširi priču da je neki sajt ili neko ukrao nešto tuđe. Ono što se dobija time jeste loš glas onoga koji je prekršio tuđa autorka prava (pogotovu su impresivni google rezultati pretrage za onog koji je prekršio autorska prava). Naravno, pre ovakve akcije, svakako je poželjno kontaktirati osobu koja je možda nesvesno prekršila autorska prava.

    Ali ja se iskreno nadam, da će uskoro i kod nas, ljudi početi da vode računa o svemu ovome, pogotovu ako isti počnu da se kažnjavaju.

  • http://www.infinius.hr/blog/ darkmares

    Hvala Stefane na prijedlogu za Copyscape, dodao sam i njega u tekst.

    Slažem se da je vjerovatno najveći problem u needuciranosti, tj. uglavnom prekršitelji ni sami nisu svjesni da se nešto ne smije, KradiMamu.com bi mogao pomoći oko direktne krađe (potpisivanje nečijeg teksta kao svojeg) barem kao javni stup srama.

    Neke jednostavne definicije copyrighta i kazni na našim prostorima nisam našao (najbolje za to kontaktirati odvjetnika), no ovaj tekst na engleskom dosta dobro opisuje stvari što se tiče Bernske konvencije koja se upotrebljava i kod nas: http://www.templetons.com/brad/copymyths.html (neki dijelovi su doduše vezani uz američke zakone).